Ova slika ima prazan alt atribut; ime njene datoteke je medjunarodna-saradnja-2.jpg

Međunarodna pravna pomoć, shodno članu 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Republike Srbije, obuhvata:

  • 1) izručenje okrivljenog ili osuđenog;
  • 2) preuzimanje i ustupanje krivičnog gonjenja;
  • 3) izvršenje krivične presude;
  • 4) ostale oblike međunarodne pravne pomoći.

Organi nadležni za pružanje međunarodne pravne pomoći su domaći sudovi i javna tužilaštva određeni zakonom. Pojedine radnje u postupku međunarodne pravne pomoći vrši ministarstvo nadležno za pravosuđe, ministarstvo nadležno za spoljne poslove i ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove.

Sa stanovišta našeg pravnog sistema (član 7. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Republike Srbije) pretpostavke za pružanje međunarodne pravne pomoći su:

  • 1) da krivično delo povodom kojeg se zahteva pružanje međunarodne pravne pomoći predstavlja krivično delo po zakonu Republike Srbije;
  • 2) da za isto krivično delo nije pravnosnažno okončan postupak pred domaćim sudom, odnosno da krivična sankcija nije u potpunosti izvršena;
  • 3) da krivično gonjenje, odnosno izvršenje krivične sankcije nije isključeno zbog zastarelosti, amnestije ili pomilovanja;
  • 4) da se zahtev za pružanje međunarodne pravne pomoći ne odnosi na političko krivično delo ili delo povezano sa političkim krivičnim delom, odnosno na krivično delo koje se sastoji isključivo u povredi vojnih dužnosti;
  • 5) da pružanje međunarodne pravne pomoći ne bi povredilo suverenitet, bezbednost, javni poredak ili druge interese od suštinskog značaja za Republiku Srbiju.

O ispunjenosti pretpostavki iz tačaka 1) – 3) odlučuje nadležni pravosudni organ a o ispunjenosti pretpostavki iz tačaka 4) i 5) ministar nadležan za pravosuđe.

Uslov pružanja međunarodne pravne pomoći jeste uzajamnost (reciprocitet) sa državom moliljom o čijem postojanju, na zahtev domaćih pravosudnih organa, obaveštenje daje ministarstvo nadležno za pravosuđe. Ukoliko nema podataka o uzajamnosti, pretpostavlja se da uzajamnost postoji.

Izručenje okrivljenog ili osuđenog stranoj državi dozvoljava se:

  • 1) radi vođenja krivičnog postupka za krivično delo za koje se prema zakonu Republike Srbije i zakonu države molilje može izreći kazna zatvora od godinu dana ili teža kazna;
  • 2) radi izvršenja krivične sankcije koju je sud države molilje izrekao za krivično delo iz tačke 1) ovog stava u trajanju od najmanje četiri meseca.

Pored opštih pretpostavki, predviđenih članom 7. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Republike Srbije, pretpostavke za izručenje (čl. 16 istog zakona) okrivljenog ili osuđenog stranoj državi su i:

  • 1) da lice čije se izručenje zahteva nije državljanin Republike Srbije;
  • 2) da delo povodom kojeg se zahteva izručenje nije izvršeno na teritoriji Republike Srbije, protiv nje ili njenog državljanina;
  • 3) da se protiv istog lica u Republici Srbiji ne vodi krivični postupak zbog krivičnog dela povodom kojeg se zahteva izručenje;
  • 4) da po domaćem zakonu postoje uslovi za ponavljanje krivičnog postupka za krivično delo povodom kojeg se zahteva izručenje lica protiv kojeg je pravnosnažno okončan postupak pred domaćim sudom;
  • 5) da je utvrđena istovetnost lica čije se izručenje zahteva;
  • 6) da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju odnosno da postoji pravnosnažna sudska odluka da je lice čije se izručenje traži učinilo krivično delo povodom kojeg se zahteva izručenje;
  • 7) da država molilja da garancije da će u slučaju osude u odsustvu postupak biti ponovljen u prisustvu izručenog lica;
  • 8) da država molilja da garancije da smrtna kazna koja je propisana za krivično delo povodom kojeg se zahteva izručenje neće biti izrečena, odnosno izvršena.

Nakon lišenja slobode okrivljenog na teritoriji naše zemlje, sudija za prethodni postupak saslušava to lice o svim okolnostima bitnim za utvrđivanje postojanja pretpostavki za izručenje, a naročito o ličnim prilikama, državljanstvu, odnosu prema državi molilji i zahtevu za izručenje. Nakon saslušanja sudija za prethodni postupak može odrediti pritvor:

Ova slika ima prazan alt atribut; ime njene datoteke je zatvor.jpg
  • 1) ako postoje okolnosti koje ukazuju da će se lice čije izručenje se zahteva sakriti ili pobeći u cilju ometanja postupka odlučivanja o zamolnici ili sprovođenja izručenja;
  • 2) ako postoje okolnosti koje ukazuju da će lice čije izručenje se zahteva ometati prikupljanje dokaza u postupku izručenja ili u krivičnom postupku pred sudom države molilje.

Pritvor može trajati najduže do izvršenja odluke o izručenju, ali ne duže od godinu dana od dana pritvaranja lica čije izručenje se zahteva. Po isteku svaka dva meseca od pravnosnažnosti rešenja o određivanju pritvora sud po službenoj dužnosti ispituje da li postoje razlozi za produženje ili ukidanje pritvora. Ako to opravdavaju posebni razlozi, sudija za prethodni postupak može umesto pritvora odrediti drugu meru za obezbeđenje prisustva lica čije izručenje se zahteva. Pritvor se obavezno ukida:

  • 1) ako nadležni organ države molilje ne podnese zamolnicu u roku od 18 dana od dana pritvaranja (ovaj rok se na poseban zahtev države molilje a po odobrenju sudije za prethodni postupak može produžiti do 40 dana);
  • 2) ako prestanu razlozi zbog kojih je određen pritvor.

Nakon što sudija za prethodni postupak postupajućeg suda preduzme odgovarajuće radnje radi utvrđivanja da li postoje pretpostavke za izručenje dostaviće spise veću istog suda iz čl. 21 st. 4 (vanpretresnom veću) Zakonika o krivičnom postupku Republike Srbije radi donošenja odluke o izručenju.

Ako vanpretresno veće utvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje okrivljenog propisane u članovima 7. i 16. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Republike Srbije, rešenjem odbija izručenje stranoj državi i bez odlaganja to rešenje dostavlja neposredno višem sudu. Neposredno viši sud će, nakon saslušanja javnog tužioca i branioca lica čije izručenje se zahteva, potvrditi, ukinuti ili preinačiti rešenje prvostepenog suda kojim se odbija izručenje okrivljenog. Pravnosnažno rešenje o odbijanju izručenja dostavlja se ministarstvu nadležnom za pravosuđe, koje o tome obaveštava državu molilju.

Ako vanpretresno veće utvrdi da su ispunjene pretpostavke za izručenje okrivljenog propisane u članovima 7. i 16. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Republike Srbije doneće rešenje o tome. Protiv toga rešenja dozvoljena je žalba neposredno višem sudu u roku od 3 (tri) dana od dana prijema rešenja. Neposredno viši sud će, nakon saslušanja javnog tužioca, lica čije izručenje se zahteva i njegovog branioca, potvrditi, ukinuti ili preinačiti rešenje o ispunjenosti pretpostavki za izručenje okrivljenog.

Lice čije se izručenje traži može dati svoju saglasnost sa postupkom pojednostavljenog izručenja u smislu čl. 30. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima Republike Srbije.

Ova slika ima prazan alt atribut; ime njene datoteke je car.jpg

Pravnosnažno rešenje o ispunjenosti pretpostavki za izručenje dostavlja se sa spisima ministru nadležnom za pravosuđe. Ministar nadležan za pravosuđe donosi rešenje kojim dozvoljava ili ne dozvoljava izručenje. Rešenje se dostavlja nadležnom sudu, licu čije izručenje je zahtevano, ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove i državi molilji. Izuzetno, ministar nadležan za pravosuđe može odložiti izvršenje rešenja kojim se dozvoljava izručenje dok ne bude pravnosnažno okončan krivični postupak pred domaćim sudom koji se protiv lica čije izručenje je dozvoljeno vodi za drugo krivično delo ili dok lice čije izručenje je dozvoljeno ne izdrži kaznu zatvora ili drugu krivičnu sankciju koja se sastoji u lišenju slobode. Ministar nadležan za pravosuđe može odlučiti da dozvoli privremeno izručenje lica državi molilji ako to ne bi štetilo krivičnom postupku koji se vodi pred domaćim sudom i ako država molilja pruži garancije da će privremeno izručeno lice biti pritvoreno i da će ga na zahtev ministra nadležnog za pravosuđe vratiti u Republiku Srbiju.

Ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove izvršava rešenje kojim se dozvoljava izručenje. To ministarstvo dogovara sa nadležnim organom države molilje mesto, vreme i način predaje okrivljenog ili osuđenog. Predaja se izvršava u roku od 30 dana od dana donošenja rešenja kojim se dozvoljava izručenje. Ako država molilja bez opravdanog razloga ne preuzme okrivljenog ili osuđenog dogovorenog dana predaje, on se pušta na slobodu s tim da na obrazloženi zahtev države molilje može biti određen drugi dan predaje.

Rezime

Pružanje međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima predstavlja plemenitu ideju međudržavne saradnje u krivičnopravnoj materiji. Ono što posebno treba apostrofirati to je ažurnost naših državnih organa, kako sudova tako i organa uprave (ministarstvo i policija), prilikom postupanja u ovakvim slučajevima. Pojačano angažovanje naše države u pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima treba posmatrati u kontekstu pridruživanja naše zemlje Evropskoj uniji odnosno napredovanju naše zemlje na evropskom putu.