Institucija produženja roditeljskog prava predstavlja izuzetak u sistemu ličnih porodično pravnih odnosa i služi kao pravni mehanizam zaštite dece koja, zbog zdravstvenih, razvojnih ili psihosocijalnih razloga, nisu sposobna da samostalno brinu o svojim pravima i interesima ni po navršenoj 18. godini života. U skladu sa Porodičnim zakonom, produženje roditeljskog prava može se odrediti kada postoji trajna ili znatno produžena potreba za staranjem, nadzorom i zaštitom.

Pravni osnov i karakter postupka

Produženje roditeljskog prava uređeno je članovima 82. i 83. Porodičnog zakona, koji predviđaju da roditeljsko pravo može da traje i nakon punoletstva deteta ukoliko okolnosti to zahtevaju radi zaštite njegovih interesa. Radi se o izuzetno specifičnom postupku koji se vodi u vanparničnom postupku, kao statusnom postupku sa jakim elementima zaštite javnog interesa.

Vanparnični postupak je izabran zbog njegove fleksibilnosti i mogućnosti da sud, po službenoj dužnosti, preduzima radnje neophodne za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Sud nije vezan procesnim ograničenjima kao u parnici i može slobodnije da vodi dokazni postupak, naročito kada se radi o ličnim i statusnim pravima.

Nadležnost suda i trajanje postupka

Nadležan je osnovni sud prema prebivalištu deteta (iako je ono formalno punoletno). Postupci ove vrste prosečno traju od 3 do 9 meseci, ali je prema praksi moguće i produženje kada je potrebno dodatno medicinsko ili psihološko veštačenje, naročito u slučajevima kada postoji nesaglasnost između mišljenja centra za socijalni rad i medicinske dokumentacije.

Praksa pokazuje da je trajanje postupka duže kada:

  1. sud traži dopunska medicinska uverenja,
  2. nije dovoljno jasno definisan funkcionalni kapacitet deteta,
  3. postoji protivljenje drugog roditelja ili srodnika,
  4. sud angažuje veštaka odgovarajuće struke (psihijatra, kliničkog psihologa, neuropsihijatra).

Uloga centra za socijalni rad – značaj ali ne i odlučnost

Mišljenje centra za socijalni rad ima posebnu procesnu težinu, ali nije obavezujuće za sud. Prema komentaru Porodičnog zakona, centar predstavlja „stručnu službu socijalne zaštite koja ima ulogu savetodavnog karaktera, pri čemu sud samostalno i suvereno donosi odluku analizom svih dokaza“.^3

Sud može:

  1. prihvatiti mišljenje centra,
  2. odbiti ga ako je kontradiktorno ili nepotpuno,
  3. naložiti centru da dostavi novo, dopunjeno ili razjašnjeno mišljenje,
  4. suprotstaviti mišljenju centra nalaz i mišljenje veštaka.

Da li mišljenje centra može biti nadjačano?

Da. U brojnim predmetima sudovi su jasno istakli da veštačenje ima veću dokaznu snagu kada je stručno i detaljno obrazloženo.

Uloga veštaka – kada su obavezni i šta sud najčešće određuje

U postupku produženja roditeljskog prava veštačenje se najčešće određuje kada:

  • postoji raspon između mišljenja različitih stručnih službi,
  • dijagnoza deteta nije dovoljno precizno utvrđena,
  • potrebno je proceniti stepen funkcionalne sposobnosti deteta,
  • postoji spor između roditelja oko predloga,
  • sud smatra da medicinska dokumentacija nije dovoljna.

Najčešća veštačenja su:

  • psihijatrijsko veštačenje,
  • kliničko psihološko veštačenje,
  • neuropedijatrijsko veštačenje,
  • kombinovani timski nalaz.

Veštaci imaju dominantnu ulogu jer:

  • procenjuju trajnost smetnji,
  • procenjuju stepen funkcionalne sposobnosti,
  • predviđaju mogućnost napretka i potrebu za nadzorom,
  • daju zaključak o tome da li je produženje roditeljskog prava neophodno.

U praksi, sudovi u preko 70% slučajeva (prema izveštajima centara za socijalni rad i stručnih skupova) donose odluke na osnovu nalaza veštaka kada isti postoji.

Sudska praksa – osnovni standardi

U presudi Višeg suda u Novom Sadu Gž2 155/2019, sud navodi da produženje roditeljskog prava predstavlja „institut zaštite namenjen detetu koje i nakon punoletstva nije sposobno za brigu o sebi“, kao i da je najvažniji faktor trajnost i nepovrativost smetnji.^4

U presudi Višeg suda u Beogradu Gž 3216/2021, istaknuto je da sud mora pribaviti „kompletnu medicinsko-psihološku dokumentaciju i nalaz centra“, te da „veštačenje ima ključni značaj kada postoji nesaglasje između organa starateljstva i medicinskih ustanova“.^5

U nekoliko odluka Apelacionih sudova navodi se da se odluke u ovim statusnim pitanjima zasnivaju na kombinaciji:

  • medicinskih činjenica,
  • socijalnih faktora,
  • porodične dinamike,
  • preporuka stručnjaka.

Paralela sa postupkom oduzimanja ili ograničavanja poslovne sposobnosti

Produženje roditeljskog prava često se dovodi u vezu sa postupkom oduzimanja poslovne sposobnosti punoletnog lica, ali ova dva postupka su materijalno i procesno različita.

Sličnosti:

  • oba se vode u vanparničnom postupku,
  • oba se odnose na zaštitu lica nesposobnog za samostalno odlučivanje,
  • oba uključuju veštačenje.

Razlike:

Produženje roditeljskog pravaOduzimanje/ograničavanje poslovne sposobnosti
Štiti dete koje je postalo punoletnoŠtiti odraslo lice
Odnosi se na porodičnopravne dužnosti i pravaOdnosi se na sposobnost za pravne poslove
Roditelji ostaju nosioci pravaUvodi se staratelj po ZZS
Fokus na porodičnom okruženjuFokus na pravnom prometu i zaštiti trećih lica

Komentar Porodičnog zakona posebno naglašava da su ova dva instituta „funkcionalno komplementarna, ali pravno različita“, te da sud ne može automatski primenjivati standarde jednog na drugi.

Zaključak

Produženje roditeljskog prava predstavlja kompleksan postupak koji zahteva pažljivo prikupljanje dokaza, saradnju sa stručnim službama i detaljnu pravnu analizu. Zbog osetljivosti materije, savetuje se da stranke u postupku angažuju stručnu pravnu pomoć kako bi se osiguralo pravilno sprovođenje postupka i zaštita interesa deteta.

FUSNOTE

  1. Porodični zakon RS („Sl. glasnik RS“, br. 18/05, 72/11 – dr. zakon i 6/15), čl. 82–83.
  2. Zakon o vanparničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 25/82 i 48/88).
  3. Komentar Porodičnog zakona, prof. dr ____, poglavlje o roditeljskom pravu.
  4. Viši sud u Novom Sadu, Gž2 155/2019.
  5. Viši sud u Beogradu, Gž 3216/2021.
  6. Izveštaji stručnih službi socijalne zaštite, Ministarstvo za rad (2020–2022).
  7. Komentar Porodičnog zakona, poglavlje o statusnim pitanjima i poslovnoj sposobnosti.