Uslovni otpust je uređen čl.46 krivičnog zakona gde će sud uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne osuđenog koji je izdržao dve trećine kazne zatvora, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično delo. Da li će se osuđeni uslovno otpustiti uzima se u obzir njegovo vladanje za vreme izdržavanja kazne, izvršavanje radnih obaveza s obzirom na njegovu radnu sposobnost kao i mnoge druge okolnosti koje ukazuju na to da osuđeni dok traje uslovni otpust neće izvršiti novo krivično delo. Osuđeni koji je dva puta kažnjavan za teže disciplinske prestupe i kome su oduzete posebne pogodnosti ne može se uslovno otpustiti. Ukoliko osuđeni ispunjava sve ove uslove, sud može uslovno otpustiti osuđenog:

  • Koji  je osuđen na kaznu doživotnog zatvora, ako je izdržao dvadeset sedam godina.
  • Koji je osuđen za krivična dela protiv čovečnosti i drugih dobara zaštičenih međunarodnim pravom, krivična dela protiv polne slobode, krivično delo nasilje u porodici, krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, krivična dela protiv ustavnog uređena i bezbednosti Republike Srbije, krivično delo primanje mita i krivično delo davanje mita.
  • Koji je osuđen od strane posebnih odeljenja nadležnih sudova, u postupcima vođenim u skladu sa nadležnošću određenom zakonom koji uređuje organizaciju i nadležnost državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i terorizma.
  • Koji je više od tri puta pravnosnažno osuđen na kaznu zatvora, a nije izvršeno brisanje ili ne postoje uslovi za brisanje neke od osuda.
  • Sud može u odluci o uslovnom otpustu odrediti da je osuđeni dužan da ispuni obaveze predviđene krivičnopravnim odredbama.
  • Ako uslovni otpust ne bude opozvan smatra se da je osuđeni izdržao kaznu u slučaju iz stava 1 i 2 ovoga člana.

Opozivanje uslovnog otpusta je određen čl. 47 krivičnog zakona gde će sud opozvati uslovni otpust ako osuđeni dok je na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih dela za koja je izrečena kazna zatvora preko jedne godine, ako uslovno otpušteni učini jedno ili više krivičnih dela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine, odnosno ne ispuni neku od obaveza koje mu je sud odredio u skladu sa cl. 46 stav 3 ovog zakonika, pri oceni da li će opozvati uslovni otpust sud će naročito uzeti u obzir srodnost učinjenih krivičnih dela, pobude iz kojih su učinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta.Opozivanje će se primenjivati i kada se uslovno otpuštenom sudi za krivično delo koje je učinio pre nego što je uslovno otpušten. Kad sud opozove uslovni otpust izreći će kaznu primenom odredaba čl.60 (sticaj krivičnih dela ) krivičnog zakona i čl. 62 stav 2ovog zakonika(odmeravanje kazne osuđenom licu), uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Deo kazne koji je osuđeni izdržao po ranijoj osudi uračunava se u novu kaznu, a vreme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se. Ako uslovno otpušteni bude osuđen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni otpust, produžava se uslovni otpust za vreme koje je osuđeni proveo na izdržavanju te kazne zatvora. U slučaju iz stava 1 do 3 ovog člana uslovni otpust se može opozvati najkasnije u roku od dve godine od dana kad je uslovni otpust istekao. Osuđenom na kaznu doživotnog zatvora uslovni otpust traje petnaest godina od dana kada je uslovno otpušten.