Ponavljanje krivičnog postupka može biti samo u korist optuženog, ne i na njegovu štetu, i može da usledi samo posle pravnosnažnosti presude.

Zakonik propisuje dva modela zahteva za ponavljanje krivičnog postupka:

1. zahtev za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan pravnosnažnom sudskom presudom

2. zahtev za ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu.

Uslovi za ponavljanje krivičnog postupka koji je završen pravnosnažnom presudom su:

1.)Ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svedoka, veštaka ili tumača.Za ispravu nije dovoljno da je ona falsifikovana, već i da je  njena sadržina lažna. Lažnost iskaza ili isprave dokazuje se pravnosnažnom presudom kojom je davalac iskaza odnosno podnosilac isprave oglašen krivim za odgovarajuće krivično delo, a drugim dokaznim sredstvima  samo izuzetno: ako se postupak protiv tih lica ne može pokrenuti zato što su umrla ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

2.)Ako se dokaže da je do presude došlo usled krivičnog dela sudije, sudije porotnika ili lica koje je vršilo istražne radnje. Za ponavljanje po ovom osnovu nije dovoljno da postoji krivično delo sudije koje je u vezi sa predmetom postupka, već i da je ono uticalo na presudu(npr. nema ponavljanja ako je sudija primio mito da izvrši ili ne izvrši radnju koju i po zakonu mora da izvrši odnosno ne sme da izvrši) Osnov za ponavljanje (krivično delo sudije) i ovde se dokazuje pravnosnažnom presudom, a samo izuzetno drugim dokazima.

3.)Ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobođenje lica koje je bilo osuđeno ili njegovu osudu po blažem krivičnom zakonu. Činjenice i dokazi mogu biti, kako oni  koji su se pojavili kao novi (i za sud i za stranke), tako i oni koji su samo sudu podneti kao novi.Pojavljivanje novih činjenica ili dokaza, koji nisu bili poznati ili nisu postojali u vreme presuđenja, a koji bi u tom slučaju doveli do povoljnijeg ishoda za okrivljenog.

4.)Ako je nekom licu za isto krivično delo više puta suđeno ili ako je više lica osuđeno zbog istog dela koje je moglo učiniti samo jedno lice ili neka od njih.U prvom slučaju ponavljanje je posledica načela ne bis in idem, a u drugom protivrečnosti presuđenih stvari koja jedna drugu isključuju.

5.) Ako se u slučaju osude za produženo krivično delo ili za drugo krivično delo koje po zakonu obuhvata više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji  iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju  koja je obuhvaćena delom iz osude, a postojanje ovih činjenica bi dovelo do primene blažeg zakona ili bi bilo od bitnog uticaja na odmeravanje kazne.

6.)Ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi kojih nije bilo kada je izricana kazna zatvora ili sud za njih nije znao iako su postojali, a oni bi očigledno doveli do blaže krivične sankcije

7.)Ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi da okrivljenom nije uredno dostavljen poziv za pretres koji je održan u njegovom odsustvu.

Zahtev mogu podneti stranke i branilac. Sa tužilačke strane u obzir dolazi  samo javni tužilac, jer ostali tužioci za ulaganje zahteva nemaju pravnog interesa, budući da je ponavljanje postupka moguće samo u korist optuženog. Ponavljanje je moguće i posle smrti okrivljenog , ali i tada samo u njegovu korist. Zahtev tada mogu podneti javni tužilac i lica koja po članu 364.stav 2. imaju pravo na žalbu u korist okrivljenog. Veće može dozvoliti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena prisustvuju pojedina službena lica, naučni, stručni i javni radnici, a na zahtev optuženog može to dozvoliti i njegovom bračnom drugu, bliskim srodnicima i licu sa kojim živi u vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici života.Zahtev se podnosi sudu koji je sudio u prvostepenom postupku. Taj sud odlučuje o zahtevu i ukoliko ga odobri, ponavlja se postupak. O zahtevu odučuje vanraspravno veće prvostepenog suda, u čiji sastav ne ulazi sudija koji je učestvovao u donošenju ranije presude. Sud zahtev može odbaciti kada je podnet od neovlašćenog lica, ili nije postupio u skladu sa članom 472. Stav 1. ZKP-a, je podnosilac odustao od zahteva,nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka, ili su činjenice i dokazi na kojima se zasniva već bili iznošeni u ranijem zahtevu koji je odbijen ili su očigledno nepodobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje krivičnog postupka.U ovom slučaju praksa je stala na stanovište da se strankama i u ovim slučajevima mora ostaviti pravo na izjavljivanje pravnog leka.   Pre odlučivanja spisi se dostavljaju javnom tužiocu na mišljenje, koji je dužan da ih bez odlaganja, a najkasnje u roku od 30 dana, vrati sa svojim mišjenjem. Veće može zahtev uvažiti i odobriti ponavlanje krivičnog postupka ili ga odbiti. Stoga, protiv odluke veća dozvoljena je žalba Višem sudu u roku od tri dana od dana prijema rešenja.

Postupak samog ponavljanja započinje sa istragom ili iznošenjem stvari na glavni pretres neposredno. Veće može izreći:

  1. Presudu kojom se zahtev odbija, a ranija pavnosnažna presuda ostavlja na snazi ili
  2. Presudu kojom se ranija pravnosnažna presuda u celini ili delimično stavlja van snage i zamenjuje novom presudom, kojom se prema rezultatima postupka , optuženi oslobađa, ili osuđuje po drugom zakonu ili se optužba prema njemu odbija.Protiv odluka u postupku ponavljanja dozvoljeni su svi redovni i vanredni pravni lekovi.  Zakonik određuje i rok u kome se može podneti zahtev za ponavljanje krivičnog popstupka, gde se ponovo pravi razlika između razloga navedenih u stavu 1.tačka 1-6 ZKP-a na osnovu kojih se ponavljanje postupka može tražiti sve dok kazna zatvora ne bude izvršena, a iz razloga navedenog u stavu 1. Tačka 7. istog zakona u roku od šest meseci od donošenja presude žalbenog suda. U slučaju da dođe do obustave novog postupka do početka glavnog pretresa,sud će u rešenju kojim obustavlja postupak staviti van snage ranije donetu presudu.

ZKP-a u odredbama članova 479-481 posebno izdvaja i reguliše postupanje po zahtevima za ponavljanje postupka u slučajevima kada je okrivljenom suđeno u odsustvu. Ratio legis dozvoljava mogućnost da se okrivljenom, koji je osuđen u odsustvu, dozvoli ponavljanje krivičnog postupka je omogućavanje jedno od osnovnih prava-prava na odbranu.Zakon propisuje dva uslova da bi se omgućilo ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu:

1.)da postoji mogućnost da mu se sudi u njegovom prisustvu i

2.)da okrivljeni  njegov branilac podnesu zahtev za ponavljanje postupka u roku od 6 meseci od dana nastupanja mogućnosti da se okrivljenom sudi u njegovom prisustvu.

Takođe zakonom nije isključena mogućnost ponavljanja postupka okončanog pravnosnažnom presudom kojom je prihvaćen sporazum o priznanju krivičnog dela. Iz prakse imamo sledeće obrazloženje:

“Žalbeni navodi branioca osuđene, od strane Višeg suda u B. ocenjeni su osnovanim, iz razloga što je i sa stanovišta ovog suda ožalbeno rešenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 438.stav2.tačka 2. ZKP, koja povreda se sastoji u tome da su razlozi rešenja potpuno nejasni, zbog čega nije moguće ispitati njegovu zakonitost i pravilnost. Naime, potpuno su nejasni razlozi iz kojih prvostepeni sud zauzima stav da činjenica da je okrivljena na ročištu povodom zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela dana 02.03.2017. godine izjavila između ostalog da je sporazum dobrovoljno potpisala, da ga nije potpisala pod prisilom ili prinudom, da joj je jasno da se na taj način odriče prava na suđenje, da je navedena izjava data u prisutvu branioca okrivljene, da ista predstavlja neopozivu izjavu volje, ukazuje da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka, jer se, kako se navodi u ožalbenom rešenju, okrivljena odrekla prava na suđenje, koje između ostalog podrazumeva i pravo na predlaganje dokaza. Odredbom člana 470.ZkP-a regulisana je dozvoljenost ponavljanja krivičnog postupka i ta odredba propisuje da se krivični postupak koji je završen pravnosnažnom presudom može ponoviti na zahtev ovlašćenog lica, pod uslovima propisanim u tom zakoniku, pri čemu po oceni veća drugostepenog suda smisao odredbe člana 475.ZKP-a, koja reguliše odbacivanje zahteva, nije da nema zakonskih uslova za ponavljanje krivičnog postupka u smislu tačke 4.navedenog člana, ako je okrivljeni prethodno zaključio sporazum o priznanju krivice.“

(Rešenje Višeg suda u Beogradu, Kž2 546/2019 od 11.06.2019)

Navedenim izmenama Zakonika o krivičnom postupku bi, u svakom slučaju, morale prethoditi izmene Ustava Republike Srbije, odnosno člana 34.stav 4.i stav 5.Republike Srbije, kao najvišeg opšteg pravnog akta jedne države, kojim se garantuju i štite osnovna ljudska prava i slobode.

Ako je u ponovljenom postupku utvrđeno da osuđeni nije kriv za neko od krivičnih dela, sud će novom presudom staviti van snage raniju pravnosnažnu presudu u tom delu. Ako se s obzirom na novoutvrđeno činjenično stanje menja pravna kvalifikacija dela, novom presudom biće stavljena van snage odluka koja se odnosi na pravnu kvalifikaciju, u svakom slučaju treba staviti van snage raniju odluku o kazni i zameniti novom. Važno je da iz presude donete u postupku za ponavljanje postupka mora biti jasno vidljivo da ta presuda zajedno sa ranije donetom presudom u delu u kojem ranije doneta presuda nije stavljena van snage, čini celinu.